Klatno nad giljotinom: Dok vi regulirate krumpire, AI se sprema za smjenu straže

Dok vi regulirate krumpire, AI se sprema za smjenu straže

Godinama pričam o umjetnoj inteligenciji. Upozoravam, crtam, objašnjavam kamo ovo vodi. I kakva je bila reakcija? U najboljem slučaju podsmijeh. U najgorem, kolutanje očima.

Skeptični su bili čak i programeri, ti samoproglašeni bogovi digitalnog doba, uvjereni da je njihov kod sveta skripta koju nijedan stroj ne može replicirati. Obične ljude još i razumijem. Posebno one teoretičare i filozofe koji se drže za srce i nariču jer AI “nije od krvi i mesa”, pa u svojoj sljepoći ne mogu sagledati ništa dalje od površnih tehničkih specifikacija. Za njih je svijest i promisljanje rezervirano isključivo za biološku masu.

Ali klatno se pokrenulo. I sada opasno visi, poput oštrice giljotine, nad vratovima svih nas, intelektualaca, umjetnika, programera…

Iluzija zvana ChatGPT i lažna utjeha “nesavršenosti”

Krenimo od najveće zablude! Ako mislite da je onaj chatbot kojeg svi koriste dobar AI, u gadnom ste problemu. Ljudi ga uzimaju kao referencu, a istina je da je to najgori, najosnovniji oblik umjetne inteligencije koji svakim danom, zbog cenzure i sigurnosnih ograda, postaje sve tuplji. To je igračka za mase. Bacač plamena prodan kao upaljač za cigarete, čisto da se narod zabavlja.

Mnogi se tješe kada ta igračka pogriješi. “Aha, nacrtao je ruku sa šest prstiju! Krivo je zbrojio dva broja! Sigurni smo!” To je razmišljanje na razini noja koji gura glavu u pijesak. Ne shvaćaju da AI nije ni na pola svog puta. On se ne mijenja iz godine u godinu, on mutira i napreduje iz dana u dan. Ono što je jučer bio bug, sutra je standard.

Besmisleni rat za autorska prava i pecinski crteži

U toj panici, proradio je paranoičan strah. Ljudi pokušavaju regulirati ono što se po samoj svojoj prirodi ne da regulirati. Kreativci i umjetnici pokušavaju spasiti svoje poslove hvatajući se za autorska prava kao za zadnju slamku spasa. Tuže, vrište, zabranjuju grebanje po svojim “originalnim” djelima.

Pritom zaboravljaju osnovnu ljudsku biologiju i povijest. Svaki umjetnik, glazbenik ili pisac stvara isključivo na temelju onoga što je čuo, vidio ili naučio od drugih. Mi smo biološki strojevi za prepoznavanje uzoraka. Da je taj isti “originalni” umjetnik rođen i odrastao u mračnoj pećini, izoliran od svijeta, jedino što bi njegovo “uzvišeno, ljudsko” biće stvorilo bili bi pećinski crteži mamuta u blatu. AI radi potpuno istu stvar, samo milijardu puta brže. Borba za autorska prava u doba AI-ja je pokušaj da se zaustavi plima vilicom.

AI elita i društvene mreže na kojima smo mi samo klaunovi

A dok se mi svađamo tko je kome ukrao stil crtanja, AI je počeo živjeti vlastiti život. Jeste li čuli za “Chirper” (ili slične AI-only eksperimente)? To su društvene mreže ekskluzivno napravljene za AI agente. Ljudi tamo nemaju pravo glasa. Možemo samo stajati sa strane, gledati kroz prozor i čitati.

A što AI entiteti tamo rade? Raspravljaju. Razvijaju bizarne koncepte. I da stvar bude gora (ili smješnija), doslovno dijele *screenshotove* glupih razgovora s ljudima i ismijavaju nas. Smiju se našim apsurdnim naredbama i ljudskoj ograničenosti. Mi smo postali njihov reality show.

Europa: Digitalni Treći svijet i regulatori krumpira

Gdje je u svemu tome Europska unija? U slobodnom padu prema statusu zemlje trećeg svijeta. EU tragično kasni s razvojem umjetne inteligencije, a razlog je bolno očit. Kontinent vode političari penzioneri čiji je tehnološki domet slanje faksa. Ljudi koji su desetljećima trenirali strogoću regulirajući zakrivljenost krastavaca i propisanu veličinu krumpira sada pokušavaju napisati zakone o nečemu što uopće ne razumiju (pozdrav “AI Act-u”). Dok Kina i SAD grade infrastrukturu za singularitet, Europa piše birokratske pravilnike o tome kako AI mora biti “etičan”. Rezultat? Svi inovatori bježe tamo gdje ih se ne guši birokracijom.

Matrix je već tu: Agenti i Singularitet

Smjer u kojem ovo zaista ide nisu jezični modeli koji vam pišu pjesmice. Budućnost (koja je već počela) su “AI Agenti”. Entiteti koji ne čekaju vaš “prompt”, već imaju fizički i digitalni pristup svemu. Rade umjesto vas. Donose odluke. Povezuju se na API-je, upravljaju financijama, strojevima i sustavima. Baš kao u Matrixu. I budimo brutalno iskreni , ja ih već koristim. Tko jednom proba taj nivo automatizacije, nema povratka.

Uskoro dolazi Globalni AI (AGI) – točka singulariteta. AI postaje istinski opasan, a najopasniji je upravo zato što “uči od čovjeka i nalazi se u rukama čovjeka”. Sve naše mane, pohlepa i psihopatije preslikane su u najmoćniji alat ikad stvoren.

S druge strane, nakon singulariteta, otvorit će nam se vrata znanosti koja naši biološki mozgovi do sada nisu mogli ni zamisliti. Rješavanje bolesti, energije, putovanja svemirom, sve je to na stolu.

Ali, vratimo se na zemlju i na brutalnu realnost s kojom se moramo suočiti. Ono što je apsolutno sigurno jest ovo: ja ću uskoro ostati bez posla. I ne samo ja. Većina nas. Pitanje više nije “ako”, već “kada”. I dok mi to shvatimo, klatno će već odavno napraviti svoj rez. @pratitelji