U svijetu u kojem se poslovna rješenja često svode na bezlične korporativne proizvode, pojavljuje se nešto drugačije. Nešto s pričom. Nešto s dušom. To je Đurđa – nova generacija besplatne fiskalne blagajne i poslovnog sustava, stvorena ne u marketinškom odjelu, već u umu i srcu jednog čovjeka, Nenada Dobrijevića. A priča o Đurđi zapravo je njegova životna priča.

Iskra u Doba Orla

Sve je počelo u četvrtom razredu osnovne škole. Dok su se druga djeca igrala vani, Nenada je opčinila magija koja se odvijala u informatičkom kabinetu. Stigli su novi kompjuteri, legendarni “Orao” varaždinskog PEL-a. Mjesta za malenog znatiželjnika nije bilo, stariji učenici su uvijek bili brži. Ali to ga nije spriječilo.

“Gurao sam se i gledao im preko leđa,” sjeća se Nenad. “Upijao sam svaku liniju koda, svaku naredbu. Nije bilo interneta, nije bilo literature. Jedini prozor u taj svijet bili su rijetki računalni časopisi koje sam kupovao, iako kod kuće nisam imao kompjuter.”

Ta ga je strast tjerala na nevjerojatnu disciplinu. U svoju je bilježnicu rukom ispisivao linije BASIC koda. Zatim bi, u tišini svoje sobe, postajao procesor. U glavi je, korak po korak, izvršavao kod, predviđajući ishod. “Odlazak u kabinet bio je samo provjera,” smije se. “Provjeravao sam griješi li kompjuter, nakon što sam ja već sve odvrtio u glavi.”

Ubrzo je uspio nagovoriti majku da mu kupi Spectrum, no otac mu branio koristiti TV da ga ne pokvari. Nenadova snalažljivost ponovno je pobijedila – iskopao je stari crno-bijeli TV na akumulator i na njemu nastavio svoje putovanje u digitalni svijet.

Inovator Ispred Svog Vremena

Godine su prolazile, a Nenadova ljubav prema tehnologiji samo je rasla. Kasnih devedesetih, na nagovor kuma Dražena Jendriša, tada poznatog DJ-a, rodila se ideja koja će definirati njegovu karijeru – ideja da bude ispred svog vremena.

Prvi projekt bio je “bonomat bez bona”, sustav za digitalnu prodaju bonova za mobitele, no operateri tada nisu imali sluha za takvu revoluciju. Nisu se dali smesti. Uvidjeli su novi trend – MP3 format. Zašto kupovati cijeli, skupi CD zbog jedne pjesme? Zašto ne stvoriti sustav za legalnu digitalnu prodaju glazbe?

“Dogovorili smo sastanak u Croatia Recordsu. Dočekao nas je gospodin koji nas je gledao s visoka. Kad smo mu izložili ideju o distribuciji MP3 datoteka, samo nas je otpravio. ‘Kakav MP3? Ljudi vole imati nešto fizički kad kupe,’ rekao je.”

Nekoliko mjeseci kasnije, Apple je lansirao iTunes i zauvijek promijenio glazbenu industriju, prodavši više glazbe nego itko u povijesti. Nenad i Dražen bili su u pravu.

No, iz tog iskustva rodio se uspjeh. Odlučili su oživjeti zaboravljene jukeboxe u kafićima. Budući da nisu mogli pronaći programera koji bi njihovu viziju pretvorio u stvarnost, Nenad je ponovno uzeo stvar u svoje ruke. Tako je nastao prvi digitalni mp3 jukebox koliko nam je poznato u svijetu. Stroj koji je postao neizostavan dio svakog kafića tog vremena.

“Volio sam vidjeti što više kovanica od 5 kuna u kasi, bilo mi je lakše brojati,” kaže Nenad. “Zato sam napravio sustav koji za 5 kuna daje 3 pjesme.” Taj je princip postao industrijski standard koji su svi kasniji klonovi preuzeli. Nevjerojatno, ali istinito, pokoji oštečeni fragmenti snapshota naših ranih stranica za prodaju jukeboxa uhvatio je i sam Wayback Machine, kao digitalni fosil tih pionirskih dana.

Mateja Ferenčak